Risnjak

I tako smo Darko, Zdenko i ja, nakon jedne subotnje fešte na kojoj smo  svima razglasili kako sutra idemo na Risnjak, i nakon poluprospavane noći krenuli put Risnjaka. Prošavši Ravnu goru učinilo mi se da vidim snijeg na nekim vrhovima u Gorskom Kotaru, no moji kolege ‘planinari’ odbrusili su mi da bulaznim, i da je to kamenje na vrhovima. Ušutio sam, ionako me nitko nije ništa niti pitao. Darko je usput tumačio kako krećemo sa 700 m/nm, Risnjak je visok 1525 m, dakle 800 m nije problem, na ravnici to prođeš za 10 min.

Naciljali smo Crni Lug. Platili smo upad i usnimili petero ušminkanih planinara s ogromnim ruksacima i hrpom svemirske opreme. Pozdravili smo ih, a kad smo zamaknuli dovoljno daleko, stali smo im se izrugivati na svakom njihovom djeliću opreme koji smo uočili.

– Jeste ih vidli?! Sto posto su ušli u dućan, prodavači im zavaljali opreme svakom za hiljadu eura, ekipa ispeglala kartice, popet će se na nekakav brežuljak i onda slat fotke prek mobitela ekipi u ZG. A opremu bacit u garažu i za dva tjedna nać si novi hobi.

Ah, da, oni su usput spominjali nekakav snijeg, no naši briljantni umovi nisu bili prijemčivi za takvu vrst informacije.


Tražite smještaj? >>>Provjerite ponudu i rezervirajte odmah!


Nakon manje od sat vremena ugledali smo snježnu krpu. Uz zafrkanciju, grudanje, slikanje i ostala glupiranja odlučili smo doručkovati. Onih petero nas sustiglo, pa se malo zapričali, ljudi nisu iz ZG, već dvoje živi u Americi pa došli na mjeseca dana u Hrvatsku, i htjeli posjetiti baš Risnjak. Zanimljivo.
Risnjak

Nakon one krpe snijega, sve češće smo nailazili na još, dok se nismo našli u totalno bijelom. Začas je ta bjelina bila duboka i do 80 cm, znam jer sam propao više puta do, hm, dakle do duboko. Zdenko nije bio presretan jer je imao platnene tenisice s kojima se inače ide po suhom vremenu na kiosk po novine. Više se nismo smijali opremi onih planinara. Zapravo više se ničemu nismo smijali.

Svu snagu potrošio sam do planinarskog doma. Onako mokrog šibao me vjetar i tjerao da se popnem na vrh. Darko je već bio gore. Krenuo sam i ja.  Snijeg je bio još dublji, a ja sam sve češće propadao i trošio snagu na izvlačenje. Nakon svaka dva koraka morao sam odmarati.  Zdenko me gledao od Schlosserovog doma i povikao:
– Ajde dole, kaj se glupiraš?!
– Idem na  vrh, makar puzal i tunele radil u snijegu! – viknuo sam mu iscrpljeno, ali s dozom inata.
Schlosserov dom pod Risnjakom u Gorskom kotaru

Par metara pod vrhom mimoišao sam se s onom ekipom, te Darkom koji me upozorio da ne ostajem dugo gore jer će brz mrak. E, a kad sam došao na vrh, to je bilo neponovljivo. Fantastičan pogled na Gorski kotar, Sloveniju i more. I fleševi na jedan san kojeg nisam zaboravio, a sanjao sam ga ko klinac od 9 ili 10 godina. Mislim, ljudi zaborave snove, uglavnom odmah ujutro, sjete se pokojeg tijekom dana i to je to. Tko se sjeća ijednog sna od lani?! No ovaj moj san je bio fantastičan: moj djed i ja na vrhu neke planine oštrih kamenih stijena i Kozaci koji nas napadaju. Odbijemo mi junački  Kozake i ostanemo na tim stijenama. Na stranu Kozaci, još i danas vidim to stijenje na vrhu. Risnjak je onako pod snijegom bio baš tim stijenama iz sna nalik! I na tom Risnjaku bilo mi je jasno da ću biti planinar!

Pogled s Risnjaka

Vrativši se u stvarnost, pokušao sam samog sebe poslikati na vrhu, što je u principu neuspješno završavalo: ili sam se vidio ja ili planina ili samo oblak, a nikako nas skupit na hrpu. Gas dole, Darko i Zdenko su sigurno već nervozni.

Spustili smo se bez većih poteškoća, pao je već mrak, ali bili smo već blizu početnoj točki. Do auta nam je bio potpuno jasan svaki dio opreme koji su imali oni planinari. Više im se nismo smijali. Ali su oni mana, rekao nam je Darko koji je s njima pričao na vrhu. Čudili su nam se jer smo, iz njihove perspektive, izgledali ko Štrumpfete. Nisu nam davali bog-zna-kakve šanse da se popnemo na vrh. To nas je na putu do doma zabavljalo.

Drugi dan sam saznao da je Risnjak jedna od deset najvećih planina Hrvatske.  Za tjedan dana upisao sam se u planinarsko društvo. Začas krenuo i u planinarsku školu. Otkrio dućan s planinarskom opremom.  Izašao iz dućana prvi put s hrpom opreme, ispeglavši pritom karticu. Šest rata po soma i tristo.  Da, ja koji sam se rugao onoj ekipi u Crnom Lugu.