Pula

Pula je najveći grad i luka na istarskom poluotoku. Razvila se iz gradinskoga naselja, a ime Pola ilirskog je podrijetla.Mijenjajući različite gospodare dolazi 1230. u posjed akvilejskoga patrijarha, a nakon 1331 pod mletačku zaštitu, pod kojom je sve do propadanja Mletačke Republike (1797.), kada pripada Austriji. Osim kratkog razdoblja francuske uprave (1085-13) sve do 1918. u sustavu je Austrije, odnosno Austro-Ugarske. Gradnjom velikog brodogradilišta 1886, postaje glavnom austrijskom ratnom lukom, a gospodarski i posebno trgovinski razvitak nastaje potkraj 19 stoljeća. Metež I. svjetskog rata završava talijanskom okupacijom Pule (1918.). Kraj II. svjetskog rata Pula dočekuje zaposjednuta savezničkim snagama, a 1941. pripojena je matičnoj Hrvatskoj. Po veličini izgrađenih obala i po opremljenosti Pula je najznačajnija i najveća luka u Istri, a dobro zaštićeni Pulski zaljev ubraja se među najbolje prirodne luke na Jadranu.

Zbog svoje veličine, istaknutog položaja, dvaju pristupa ( neposredno s mora i kroz Fažanski kanal), niskih obala i lakog utvrđivanja, Pulski zaljev je oduvijek imao istaknuto strateško značenje. Ima oko 58.000 stanovnika, sjedište je upravnih tijela grada i županije. Razvijena je brodogradnja, tekstilna i prerađivačka industrija, trgovina, promet i dr. Kulturno je i obrazovno središte. Važnost Pule kao prometnog križišta cijeloga istarskog turizma porasla je poslije modernizacije zračne luke. Stari grad je sam po sebi spomenik, stari Rimljani gradili su ulice u obliku paukove mreže, a današnje ulice u povijesnoj jezgri slijede iste smjerove. Pulski je krajolik nizak i otvoren reljef sa znatnim pokrovom crvenice. Prvi turistički izleti u Pulu zabilježeni su početkom 19. stoljeća, a godine 1832. Pulu posjećuje austrijski car Ferdinand I. Prvo morsko kupalište Bagno Polese za potrebe građanstava i turista otvoreno je 1885., a poslije su uređena kupališta ‘Sakor-đana’ i mornaričko kupalište na otočiću Sveti Petar, gdje su se prema utvrđenom rasporedu u različito doba dana kupali muškarci i žene. Prvi moderni hotel u Puli ‘Riviera’ otvoren je 1908. Turizam u Puli doživljava svoj procvat 60-ih godina kada na lijepoj i razvedenoj i vegetacijski bogatoj obali južno od Pule počinje izgradnja turističkih kompleksa (Zlatne stijene, Ribarska koliba, Verudela). Danas Pula pruža velike mogućnosti za turistički odmor, jer je, uz dobro opremljene hotele i druge vrste smještajnih kapaciteta, turistička ponuda obogaćena mnogobrojnim terenima za sport, rekreaciju i zabavu, plesnim terasama, diskoklubovima, casinom, gostionicama i restauracijama, te organizacijom raznovrsnih izleta. U gradu postoje dvije marine te se razvija i nautički turizam. Pula je također poznato kongresno središte. Pula je i središte sportskog turizma, jer zbog ugodne klime, kvalitetnih sportskih objekata (teniski tereni, sportske dvorane, nogometni stadioni i igrališta, atletske staze, zatvoreni i otvoreni bazeni, sportovi na vodi i dr.), te blizine zračne luke, ovamo dolaze domaće i strane sportske ekipe na zimske pripreme.

U Puli svakako valja posjetiti Arenu. Amfiteatar sagrađen u 1. stoljeću, izvorno namijenjen gladijatorskim borbama, najistaknutiji je spomenik i simbol grada, a u narodu je zvana Divić-gradom. Po veličini je šesti sačuvani amfiteatar na svijetu, a čine ga borilište, gledalište koje je moglo primiti 25000 gledatelja, sustav komunikacija i višenamjenskih prostora u obruču cirkuliranih hodnika i nosivih zidova gledališta te podzemna prostorija ispod borilišta kao mjesto za skupljanje oborinskih i otpadnih voda. Površina joj je 11.466 m2, jedinstvena je u svijetu po arhitektonskom rješenju s četirima okomitim stubišnim tornjevima, a bila je u funkciji sve dok nisu u 5. st. zabranjene gladijatorske igre te u 7. st. i borbe s divljim zvijerima. Od 30-ih godina prošlog stoljeća postaje pozornicom za operne priredbe i ostale manifestacije, a od 1950. služi kao najveće otvoreno hrvatsko gledalište za ljetne priredbe, glazbene, filmske, sportske i druge manifestacije. Među amfiteatrima rimskoga doba pulska se Arena prikazuje kao rijedak primjer jedinstvenih tehnoloških rješenja i izvrsne očuvanosti. O njoj se od davnina prenose legende. Prema jednoj, preko noći su je sagradile vile donoseći kamen s Učke, a prema drugoj, dao ju je sagraditi car Vespazijan kao dar svojoj ljubavnici (stoga se naziva i Vespazijanovom arenom).