Sali

Sali je glavno općinsko, kulturno i administrativno središte Dugog otoka. Sa svojih 1.000 stanovnika, Sali je najveće mjesto na Dugom Otoku. Sali se nalazi na južnom dijelu Dugog otoka, smješten između dva zaljeva: u jednom se nalazi luka sa rivom (Porat), a u drugom plaža.

Dugi otok je najveći otok u skupini sjeverno dalmatinskih otoka i jedan od najvećih na Jadranu. Otok je prostorno položen u vanjskom nizu otoka te obzirom na svoju istaknutu izduženost veoma je značajna prirodna zaštita cijelog arhipelaga i kopna. Na sjeverozapadu ga prolaz Maknare dijeli od molatske skupine otoka, na jugoistoku ga prolaz Vela Proversa dijeli od skupine Kornatskih otoka, a od otoka Iža odijeljen je Iškim kanalom.

Mjesto nudi miran godišnji odmor u hotelu i privatnom smještaju, a Sali je već postalo tradicionalno omiljeno odredište za ronioce.

Prometna povezanost

Sali je svakodnevno sa kopnom povezan brodskom i hidrogliserskom linijom Zadar-Sali-Zaglav i trajektnom vezom između Zadra i Brbinja. Sa Anconom, mjesto je za vrijeme turističke sezone povezano hidrogliserskom vezom Ancona-Brbinj-Zadar. Preko autobusnih kolodvora Zagreb i Zadar je povezan autobusnim linijama sa svim većim europskim gradovima, a tu je i blizina zračnih luka u Splitu i Zadru, kao i željeznička postaja Zadar.

Turistička ponuda

Mjesto nudi miran godišnji odmor u hotelu i privatnom smještaju, a Sali je već postalo tradicionalno omiljeno odredište za ronioce.

Plaže na Dugom Otoku su pretežno stjenovite, a u blizini naselja sa betonskim terasama. Obala većinom nije visoka, tako da joj se može lako pristupiti kako sa mora, tako i sa kopna. Na sjevernom dijelu otoka, nalazi se predivna pješčana plaža Saharun. Nudizam je često prakticiran, pa se osim plaža u neposrednoj blizini naselja, sve ostale mogu smatrati “mješovitim” ili nudističkim. Plaža Saharun svojom posebnom bojom koju dobiva mješanjem sitnog bijelog pijeska i kristalno čistog mora, poseban je mamac za sve goste, a dubina mora na tom dijelu otoka omogućava ugodan i siguran užitak obiteljima s djecom. Špilja ‘Strašna peć’ koja se prvi puta spominje 1898. godine, u zadnje vrijeme postaje ponovo jedna od turističkih atrakcija mjesta. Špilju je još 1904. godine dao urediti austro-ugarski car Franjo Josip.

Izleti na obližnje Kornate su nezaboravno iskustvo, koje posjetitelje ovog jedinstvenog nacionalnog parka ostavljaju bez daha.

Park prirode ‘Telašćica’ je atraktivno je sidrište za brojne nautičare, a slovi kao jedna od najsigurnijih prirodnih luka na Jadranu. Podmorski svijet koji broji preko 250 biljnih i 300 životinjskih vrsta svakako je pravi mamac za sve ronioce. Na Dugom otoku prevladava mediteranska kuhinja koja se oslanja na more i morske plodove. Tako ćete među jelovnicima u brojnim konobama i restoranima Dugog otoka pronaći specijalitete od riba, školjki, rakova, lignji i ostalih morskih plodova. Sve to skupa u kombinaciji sa domaćim maslinovim uljem, smokvama, mladom otočkom janjetinom čini jedan kompletan jelovnik koji će zadovoljiti i najveće gurmane.

Izdvojena događanja

Ljeti u Saliju se pored ostalih zabava, održavaju i poznate Saljske užance – pučka svečanost koja na osebujan način gostima dočarava bogatu tradiciju i običaje mjesta. Održavaju se tjedan dana prije blagdana Velike Gospe i traju po nekoliko dana. Preporučljivo za vidjeti: Ribarsku noć – petkom, Saljsku noć – subotom, te Trke tovarov – nedjeljom. Glavna atrakcija Saljskih užanci je tovareća mužika – grupa od 20 – 30 mladića, obučenih u tradicionalnu narodnu nošnju, služeći se rogovima volova kao instrumentima, starim peglama te bubnjevima. Tovareća mužika nastupala je na poznatom karnevalu u “Veneciji”, i predstavljala HTZ u Münchenu. U srpnju i kolovozu se održava Saljsko kulturno ljeto, kad mnoge kazališne kuće, slikari i pisci i drugi umjetnici pridonose kulturnom životu u Saliju i na otoku.

Povijest i kulturne znamenitosti

Mjesto je dobilo ime po nekadašnjim solanama i pod tim se imenom prvi put spominje 1105. Župna crkva Uznesenja Marijina podignuta je na mjestu ranosrednjovjekovne crkve (ostaci fragmenata s pleternom ornamentikom); ulazni dio s gotičkim svodom ostatak je crkve koju je gradio majstor Juraj Lukačević 1465. Oltarni prostor izgrađen je 1584. (glagoljski natpis nad vratima). Monumentalni glavni oltar (XVII. st.) ima baroknu palu s naknadno umetnutom ranorenesansnom slikom Majke Božje s djetetom iz XV. st. (prvobitno dio poliptiha kojemu pripada i Mrtvi Krist desno od oltara), a pripisuje se Jurju Ćulinoviću. Crkva sv. Roka spominje se prvi put 1644. (proširena 1855.). Od stambene arhitekture zanimljive su renesansna kuća Rančić, dvije renesansne kuće (prije Gverini) s ostacima prostranog parka i barokna kuća Petricioli iz XVII. st.